Diversions International Short Film Festival

SELEKTORICE

MARTINA BILJAN, Hrvatska

Martina Biljan rođena je u Svetom Ivanu Zelini, u Hrvatskoj, u gradu gdje se odvijaju Diverzije. Nakon što je diplomirala glumu u Hrvatskoj, počela je graditi karijeru učiteljice i glumice te je suosnovala ono što je nekoć bilo Kratki na brzinu, festival hrvatskog kratkog filma koji se razvio u Diversions International Short Film Festival i gdje je dio odbora za izbor filmova. Voli gledati filmove, a izrazito cijeni i poštuje bilo koga tko se usudi snimati filmove. Kao glumica, ona mora raditi samo jednu stvar (iako je to pojednostavljeno poimanje), treba biti netko drugi - lik koji pomaže ispričati priču. No onima koji sastavljaju priču, zvuk, kadrove i cijeli ugođaj koji stvara život skida kapu. Ova je godina posebna zbog podnesenih filmova. Primili smo filmove iz cijelog svijeta te je to bilo istraživanje drugih dijelova svijeta koje nikada nije posjetila, te je uvidjela da ljudska iskustva proizvode iste emocije bilo gdje. Naročito ju je dojmilo da, unatoč političkom sustavu, ograničenjima vjere, zabrani medija, svi živimo isti život i svi pratimo isti tok svijesti!

ISABELA FALCÃO VAZ, Portugal

Rođena 1984. u Portu u Portugalu, kao teško i visoko dijete, nagovijestila je povećanu potrošnju hrane u svojoj peteročlanoj obitelji. Također je bila izrazito rumena pri rođenju, no bez brige! Bio je to znak opasne osobe i nitko nije mogao po tom pitanju puno učiniti. Obitelj je nastavila sa svojim životom. Ubrzo je smršavila i tokom godina na olakšanje cijele obitelji, a prazni prostor svojeg tijela postepeno je napunio čudnovati fantastični svijet kojeg je posjećivala svaku noć i koji joj je uljepšavao dane. Taj čudnovati svijet u njoj je probudio osobu koja je danas, osobu koja voli lutati i često zaboravlja stvari, mjesta, datume... To je pravi razlog svih njenih mana. (Proklete fantazije!) Nakon što je doplutala u umjetničke vode i završila studij arhitekture, odletila je iz Portugala u 2011. i od tada pluta između država kao instinktivni imigrant... Bez nekog cilja... U stvari... Uvijek je vjerovala da nitko ne treba imati cilj, u suprotnom, zašto nema osobni vodič kako bi provjerila upute? Nakon par godina uzela si je vremena i počela se baviti filmom i tada je uspjela procesirati sve one ideje za koje nije bilo prostora u njenom umu, a koje je prikupila tokom godina. Njen um i mašta imaju snažan glas koji je dovoljan da izgna fantazije. Danas živi i radi u St. Gallenu u Švicarskoj kao arhitektica i slobodna redateljica s ponekom selidbom s vremena na vrijeme kad joj put postane previše jasan, pa se mora uvjeriti da i dalje luta. Nema se što više reći ili napisati jer će sve ostalo previše zakomplicirati shvaćanje ove već zamršene i zbunjujuće priče kojoj treba vremena da se oblikuje i dobije svoj završni oblik.

ŽIRI

DORA ŠUSTIĆ

Dora je rođena u Rijeci, 1991., djevica-škorpion. Isprva je mislila da želi biti novinarka pa je studirala političke znanosti u Ljubljani, zatim se zaljubila u Prag i film i otkrila studij filmskog pisma na FAMU. Kad se od Praga odljubila, preselila se u Zagreb s diplomom scenaristike u džepu. Radi na raznim filmskim i TV projektima kao scenaristica, prevoditeljica i script-editor. Piše i kratke priče, dovršava prvi roman, a u slobodno vrijeme vježba jogu i spava.

MARIN ANTE

Koliko god daleko unatrag se mogu sjetiti, oduvijek sam htio biti filmaš. Za mene, biti filmaš bolje je negoli biti predsjednik SAD-a. I prije nego sam stupio nogom na filmski set znao sam da želim biti dio toga. Volim raditi s ljudima i uz pisanje biti na različitim pozicijama u filmskom svijetu tako da stalno budem okupiran. Stavljam se u poziciju maksimalne iskoristivosti, mislim da je to ono čemu svaki svjesni entitet teži. Filmske priče prate me cijeli moj život. Svugdje. U kafićima, autima, ulicama, dućanima, oceanima vremena, svugdje. Nema bijega. Da nema filma, sanjao bih o njemu. Da nema filmaša, svejedno bi ih duboko poštovao. Pisao sam za TV i film, sve vrste likova i priča, pisao sam sve što hoda i puže. Likove toliko ružne da bi mogli biti remek-djela moderne umjetnosti. Vraški dobra stvar je stvoriti lik i njegovu priču, daš mu sve što ima i sve što će ikada imati. Slomiti ih, vidjeti na koljenima i slušati lamentiranje njihovih žena. Znanstvenik sam, ništa me ne šokira. Imam i neke benefite klasičnog obrazovanja iako sam u trećem razredu prepisivao na testu iz povijesti, a u četvrtom sam glumio Mojsija u predstavi i superljepilom zalijepio rođakovu periku na lice. Pišem okej, nisam jako loš, a nisam ni jako dobar. Nešto kao Tottenham. Uglavnom, da, ovo je, kao, moja biografija, čovječe.

SVEBOR MIHAEL JELIĆ

Rođen je 22.04.1998 u Zagrebu. Fotografijom se počeo baviti još u osnovnoj školi, a filmom tijekom srednje škole, Prije filma, intenzivno se bavio debatom, Europskim Parlamentom mladih te je bio sudionik raznih Erasmus+ programa te internacionalnih programa s naglaskom na politiku, međunarodne odnose i diplomaciju, poput Global-In Fellowship programa u Berlinu. Završio je i srednju glazbenu školu Vatroslav Lisinski, za violinu. U 3. Razredu srednje škole odlučio se baviti filmom. U iduće dvije godine režirao je i pokrenuo 40ak manjih no budget projekata, od kratkometražnih filmova, reklama, promo videa, recap videa itd.. Među njima su natječaj #želimdrugačije Američke ambasade u Zagrebu gdje je osvojio 3. mjesto i film Đaneri koji je obišao nekoliko hrvatskih i internacionalnih festivala. Kroz to filmsko djelovanje osnovao je neformalni filmski kolektiv CEFGI, koji sada čini velika skupina mladih flimskih entuzijasta. Godinu pauze nakon srednje škole odlučio je posvetiti radu na svom prvom dugometražnom projektu Zagrebački ekvinocij gdje mu je cilj bio dokazati da se filmom, pa čak i dugometražnom formom, može baviti bez budžeta i kroz vlastitu inicijativu. Zadnje dvije godine radio je na tom filmu kao režiser, producent, scenarist i montažer a film je završio na mnogim hrvatskim festivalima uključujući I Pula Film Festival, a potom se prikazivao u Cinestarima I alternativnim hrvatskim kinima oko mjesec dana. Svebor je nakon snimanja Zagrebačkog Ekvinocija upisao režiju na Filmacademy Wien u Beču.

NAGRADE

GRAND PRIX DIVERZIJA

Najbolji film natjecateljskog programa.

NAJBOLJI REDATELJ

Najbolja režija filma iz natjecateljskog programa.

NAJBOLJA FOTOGRAFIJA

Najbolja filmska fotografija filma iz natjecateljskog programa.

PAX DIVERSITY

Film koji prikazuje priče i glasove zajednica širom svijeta te prikazuje različite perspektive ljudskosti i snažno naglašava zaštitu ljudskih prava i sloboda.

DIVERSIONS INNOVATIVE VOICE

Film koji prelazi konvencionalne granice medija i nudi nov i različit pogled na ovaj oblik umjetničkog izričaja i postaje drugačijom umjetničkom formom.

KINO KARANTENA

Najbolji film iz programa Kino Karantena. Nagradu dodjeljuje žiri Gradskog društva Crveni Križ Sveti Ivan Zelina.

NAGRADA PUBLIKE

Najbolji film po glasovanju publike.

Nagrade su umjetnički rad dizajnerice Monike Džakić.